Pozitivno discipliniranje djeteta: Bez kazni i vikanja

• Definicija discipline: Disciplina se usredotočuje na poučavanje i usmjeravanje ponašanja. Cilj discipline je pomoći djetetu da razumije što je ispravno, a što nije, te kako donijeti bolje odluke u budućnosti. Ona uključuje pružanje smjernica i podrške koji pomažu djetetu da razvije samodisciplinu i odgovornost.
  
  
• Definicija kazne: Kazna, s druge strane, naglašava "osvetu." Umjesto da se fokusira na poučavanje, ona djetetu na ružan način daje lekciju za loše ponašanje. Ova metoda može stvoriti strah i otpor, umjesto da mu pomogne razumjeti i ispraviti ponašanje.

• Negativan utjecaj na emocionalno stanje: Kazne, poput fizičkih udaraca ili verbalnih prijetnji, mogu uzrokovati osjećaj straha i anksioznosti kod djece. Ove emocije narušavaju djetetovo samopouzdanje i emocionalnu stabilnost općenito. Prema istraživanjima, takve metode mogu povećati stres i frustraciju.
• Oslabljena povezanost s roditeljima: Kazne udaljuju roditelje i djecu. Kada djeca dobiju kaznu umjesto razgovora koji će im pomoći naučiti gdje su pogriješili, razvijaju negativan odnos prema roditeljima i gube interes za otvorenom komunikacijom.
• Povećanje agresivnosti: Istraživanja pokazuju da djeca koja su izložena kaznama, a posebno fizičkim imaju veću vjerojatnost da će razviti agresivno ponašanje. Često dolazi do fizičkog nasilja prema vršnjacima ili autoritetima jer djeca zapravo oponašaju ponašanje koje su vidjela kod svojih roditelja.
• Utjecaj na razvoj mozga: Kazne mogu utjecati na razvoj mozga djece, posebno u područjima koja su odgovorna za procesiranje kontrole impulsa. Dugotrajno izlaganje kaznama može narušiti razvoj struktura mozga koje su ključne za donošenje odluka i emocionalnu regulaciju.

• Preusmjerite mu pažnju. Na primjer, ako dijete pokuša dohvatiti utičnicu, počnite pjevati njegovu omiljenu pjesmicu kako bi mu odvratili pažnju.

Ne, to je pec-pec. Slušaj ovo sad: "Ide maca oko tebe..."

• Ponudite alternativu. Ako dijete ne smije nešto koristiti, pružite mu opciju B. Primjerice, ako pokuša staviti u usta nešto što nije jestivo, umjesto toga čim prije donesite neku grickalicu.

Ne, ovaj papir nije za jelo. Gledaj, na njemu crtamo. Ali zato imam nešto drugo za tebe. Idemo pojesti bananu!

• Dajte doznanja da nešto nije dobro. Ako dijete razbije igračku ili predmet namjerno tako što ga baci, nemojte vikati, ali dajte do znanja kroz gestikulaciju i tužni izraz lica da to nije bilo lijepo.

Bacio si igračku i sad se razbila. Moramo je baciti u smeće. Ako budeš sve bacao i razbijao, nećemo se imati s čime igrati.

• Razgovarajte o posljedicama. Djeca ove dobi počinju shvaćati da njihovo ponašanje ima posljedice. Objasnite im kako će njihovi postupci utjecati na druge ili na njih same.

Ako ne podijeliš svoje igračke s prijateljima, oni se možda neće htjeti igrati s tobom. A igra je ljepša u društvu, je li tako?

• Postavite jasna pravila i granice. Budite dosljedni u postavljanju pravila i granica, te objasnite zašto su ta pravila važna. Upravo ovako funkcionira autoritativni pristup odgoju temeljen na jasnim pravilima, ali i velikoj podršci od strane roditelja.

Ne smijemo trčati po stanu jer možemo pasti i ozlijediti se. Sigurno ne želiš imati gips na ruci ili nozi, zar ne? Idemo smisliti neku drugu igru zajedno.

• Pružite izbor. Djeca u ovoj dobi vole imati osjećaj kontrole. Omogućite im da biraju između dviju prihvatljivih opcija i nipošto nemojte narediti nešto jer biste mogli naići na veliki otpor.

Kada želiš pospremiti igračke? Prije ili poslije ručka?

Ako ne odradiš svoj zadatak, onda ni ja neću moći odraditi moj današnji zadatak za koji sam sigurna da će ti se svidjeti. Planirala sam druženje u parku.

• Razgovarajte o osjećajima. Pomozite djeci da razumiju kako njihovo ponašanje utječe na osjećaje drugih ljudi i potaknite ih da izraze vlastite osjećaje.

Kada si udario svog brata, on se osjećao tužno i bolilo ga je. Kako se ti osjećaš kad te netko povrijedi?

• Postavite odgovornosti. Povećajte odgovornosti djeteta, kao što su obavljanje jednostavnih kućanskih poslova. Naići ćete na zid i dijete će mnogo puta reći da mu se ne da, ali svejedno budite ustrajni. Nemojte vikati niti davati stroge naredbe već spomenite što će se dobro dogoditi nakon obavljenog zadatka.

Tvoj zadatak za danas je pospremiti igračke. Kada to završiš, zajedno ćemo gledati tvoj najdraži crtić.

• Radite na zajedničkom rješavanju problema. Pomozite djetetu da razmišlja o rješenju problema umjesto da se usredotoči samo na posljedice.

Ako se ne možeš dogovoriti sa sestrom oko igre, što možete učiniti? Igrajte prvo jednu, pa drugu igru. Ili igrajte sestrinu igru sada, a tvoju večeras. Kako ti se čini ta ideja?

• Razgovarajte o izborima i posljedicama. Pomozite djetetu razumjeti kako njegovi izbori utječu na njega i druge. Podržite ga u donošenju odluka.

Ako odlučiš ne napraviti domaću zadaću, mogao bi dobiti lošu ocjenu i pokvariti svoj prosjek, zar  ne? Mogu li ti ja kako pomoći s nekim zadatkom?

• Potaknite samostalnost. Očekujte da dijete preuzme više odgovornosti i potaknite ga da samo riješi probleme.

Zvala me mama od tvoje prijateljice i rekla da si je danas povrijedila ružnim riječima. Trebala bi se ispričati.

• Postavite granice i posljedice. Jasno komunicirajte što je dozvoljeno, a što ne, no uvijek budite spremni na razgovor i razmjenu mišljenja.

Ako ne ispuniš svoje obaveze oko kućanskih poslova, morat ćeš skratiti vrijeme provedeno na igricama. Što misliš o tome da se malo više uključiš i istovremeno pomogneš mami?

• Omogućite slobodu uz odgovornost. Povećajte njihovu slobodu uz jasna pravila i očekivanja. Pokažite povjerenje u njihove odluke, ali budite tu za savjete i podršku. U slučaju da prekrše dogovor, npr. dođu kasnije kući od dogovorenog, dajte im doznanja da tako ne bi smjelo biti, ali na staložen način potkrijepljen argumentima. 

Kad kasniš kući, mi se brinemo i pomislimo na najgore. Potrudi se doći na vrijeme jer time, prije svega, gradimo povjerenje i pokazuješ poštovanje. Ako kasniš iz opravdanog razloga ili želiš ostati duže, makar pošalji poruku da se dogovorimo.

• Dajte vremenski okvir.  Ponekad je ukidanje neke aktivnosti koju tinejdžer voli raditi neophodno, ali je važno ne predstaviti to kao strogu kaznu već rješenje. I ono najbitnije, istaknuti koliko dugo će ta promjena trajati.

Budući da su ocjene značajno slabije nego prije, čini se da ti fali vremena za učenje. Umjesto odlazaka svaku večer vani, ajde ovaj tjedan te večeri iskoristi za učenje kako bismo vidjeli hoće li biti napretka idući tjedan. Ako bude, ponovno se vrati svojoj rutini druženja s prijateljima.

• Uključite dijete u odluke. Jedna od učinkovitih strategija može biti organiziranje obiteljskih "sjednica" kako bi se riješili problemi, uspostavila bolja komunikacija i omogućilo djetetu da se osjeća uključenim u donošenje odluka. Tema može biti specifična, npr. problemi s ocjenama, neispunjavanje obaveza ili pravila o izlascima.

Koji je tvoj prijedlog da riješimo ovaj problem s učenjem i slobodnim vremenom? Kako bismo mogli pronaći ravnotežu? Kad se osjećaš najmotiviranijim za učenje, a kada želiš provoditi vrijeme s prijateljima?